Oblici i forme učenja i organiziranih edukacija

U današnjem svijetu obrazovanja, postoji širok spektar metoda i formata koje možemo koristiti kako bismo prenijeli znanje i vještine svojim polaznicima. U ovom članku istražit ćemo različite oblike poučavanja, kroz sljedeća poglavlja:

Još u osamdesetim godinama, došlo se do zaključka da se cjeloživotno obrazovanje razvija kao vodeće načelo ukupnog obrazovanja. Posljedica je to nezadovoljstva konvencionalnim sustavom obrazovanja i porasta količine znanja i ubrzanih tehnoloških promjena. Proizvodnja novih znanja je strašno ubrzana, a posljedično i zastarijevanje znanja. Zbog toga je cjeloživotno obrazovanje postalo jedno od ključnih obilježja i potreba suvremenog čovjeka. Više o tome možete pročitati u ovom znanstvenom članku: Kako do društva koje uči (N. Pastuović).

U Hrvatskoj se obrazovanju odraslih pristupa sa stajališta pedagogije i svodi ga se gotovo isključivo na strukovno obrazovanje. U stvarnosti je strukovno osposobljavanje samo jedno od područja obrazovanja odraslih.

1. Ciljevi obrazovanja odraslih

Svrha obrazovanja u cjelini je bolji život, za pojedinca i zajednicu. Važno je odrediti ciljeve obrazovanja (konkretne, za svaku pojedinu edukaciju) kako bismo bolje kreirali i proveli edukaciju. Također, važno nam je konkretizirati ciljeve kako bismo iste mogli bolje i jasnije komunicirati sa svojim potencijalnim polaznicima. O tome smo već nešto rekli i u prethodnom članku. Ciljeve obrazovanja odraslih, možemo podijeliti generalno na dvije velike skupine: unutarnji i vanjski ciljevi.

Vanjski (društveni) ciljevi obrazovanja mogu biti:

gospodarski (primjerice, tečajevi ili radionice o financijskoj pismenosti kako bismo unaprijedili svoje financijsko znanje i vještine, što nas može učiniti konkurentnijima na tržištu rada ili nam pomoći u pokretanju vlastitog posla),
politički (možemo se educirati o političkim procesima, sudjelovati u radionicama o građanskom aktivizmu ili pohađati tečajeve o javnoj politici kako bismo bolje razumjeli političke sustave i mogli aktivno sudjelovati u društvenim promjenama),
sociokulturni (sudjelovanje u tečajevima ili radionicama o interkulturalnoj komunikaciji, međurasnim odnosima ili povijesti i kulturi različitih društvenih skupina kako bismo razvili dublje razumijevanje i poštovanje prema različitostima u društvu).

Obrazovani ljudi ulaskom u svijet rada i političku sferu svojim profesionalnim i političkim ponašanjem utječu na funkcioniranje gospodarstva i politike, odnosno svojim socijalnim ponašanjem koje odražava njihove vrijednosti, omogućuju različite društvene promjene.

Nikola Pastuović

Unutarnji (psihološki) ciljevi obrazovanja mogu biti:

profesionalni/radni (tečajevi ili seminari koji nas uče kako unaprijediti svoje vještine u postojećem zanimanju ili steći nova znanja koja će nam omogućiti napredovanje u karijeri), politički (možemo se educirati o političkim procesima, sudjelovati u radionicama o građanskom aktivizmu ili pohađati tečajeve o javnoj politici kako bismo bolje razumjeli političke sustave i mogli aktivno sudjelovati u društvenim promjenama),
obiteljski (edukacije o roditeljstvu, bračnim odnosima ili financijskom planiranju kako bismo poboljšali kvalitetu obiteljskog života i osigurali sretniju i stabilniju budućnost za sebe i svoje najmilije),
građanski (obrazovni programi o građanskim pravima i dužnostima, demokratskim procesima ili volonterskim aktivnostima kako bismo postali angažiraniji i odgovorniji građani svoje zajednice),
rekreativni (učenje novih vještina ili hobija poput slikanja, plesa ili sviranja instrumenata kako bismo poboljšali kvalitetu svog slobodnog vremena i osjećali se ispunjenije i sretnije).

2. Formalno, neformalno i informalno obrazovanje

Zadržimo se kratko na pojmovima koji obilježavaju vrstu obrazovanja i konkretnim značajkama svakog od njih.

Formalno obrazovanje

organizirano unutar školskog sustava, vjerske zajednice, političke organizacije, vojske, velikih poduzeća ili drugih institucija;
program je strukturiran, temelji se na određenim kurikulumima;
rezultira javnom ispravom (svjedodžbom/diplomom) o završenom stupnju i vrsti obrazovanja;
stečena javna isprava je garancija izdavatelja i organizatora obrazovanja o stečenim kvalifikacijama i kao takva temelj za prava polaznika i obveze budućeg poslodavca ili druge obrazovne ustanove

Prava i privilegije koje proizlaze iz formalnog obrazovanja mogu biti: licenca ili pravo za obavljanje određenog zanimanja, uvjet za zapošljavanje na određenom radnom mjestu, uvjet za napredovanje, mogućnost školovanja na nekoj drugoj razini formalnog obrazovanja itd. Formalno obrazovanje priznato je kao važan pokazatelj stručnosti i kompetencija, što može doprinijeti i većem ugledu i povjerenju u vlastite sposobnosti.

Neformalno obrazovanje

svako organizirano učenje koje se provodi izvan redovitog školskog sustava
završetak neformalnog obrazovanja može se, ali i ne mora, potvrditi potvrdom/certifikatom i uspješno svladanom obliku obrazovanja
dobivena potvrda nema status javne isprave kao ranije navedena svjedodžba formalnog obrazovanja

Unatoč tome što pravno nema težinu kao formalno obrazovanje, danas je neformalno obrazovanje sve važnije prilikom zapošljavanja. Ono pruža priliku za stjecanje praktičnih vještina, usavršavanje specijaliziranih znanja i kontinuirano učenje, što je ključno u brzo mijenjajućem svijetu tehnologije i tržišta rada. Poslodavcima i potencijalnim suradnicima, neformalno obrazovanje prvenstveno je pokazatelj motivacije za učenjem i razvojem. Spremnost na učenje može biti od presudne važnosti prilikom prijave za određeno radno mjesto.

Informalno obrazovanje

spontani i neplanski proces učenja koji se događa u svakodnevnom životu, izvan institucionalnih okvira
učenje se događa putem svakodnevnih iskustava, interakcija s drugima, promatranja, eksperimentiranja i rješavanja problema
nema jasno definiranog plana ili strukture, ali postoji namjera stjecanja novih znanja, vještina i vrijednosti putem samoobrazovanja

U svijetu koji se brzo mijenja, kontinuirano učenje postaje ključno za osobni i profesionalni razvoj. Informalno obrazovanje omogućava ljudima da neprestano stječu nova znanja, vještine i kompetencije kako bi ostali relevantni i konkurentni. Ono ima ključnu ulogu u kontinuiranom razvoju pojedinca i društva, pružajući prilike za učenje, rast i inovaciju izvan formalnih struktura i institucija.

Obrazovanje djece i mladih odvija se u formalnom školskom sustavu, dok se obrazovanje odraslih danas većinom odvija neformalno i informalno.

3. Nastava prema mjestu i vremenu izvođenja

Prema suvremenoj didaktici, uzevši u obzir mjesto izvođenja, nastavu možemo podijeliti na:

učioničku (licem u lice),
kombiniranu (izvodi se u učionici, ali se koristi digitalna tehnologija, polaznici uče putem digitalnih alata),
hibridnu (jednim dijelom u učionici, jednim dijelom online) i
online nastava na daljinu (učitelj i polaznici su na različitim lokacijama).

Ako uzmemo u obzir vrijeme izvođenja, nastava može biti sinkrona i asinkrona.

Sinkrona nastava odvija se u realnom vremenu, neovisno o tome jesu li učitelj i polaznici na istoj lokaciji ili odvojeni. U nastavi na daljinu, učitelj s polaznicima komunicira koristeći tehnologiju poput video poziva, webinara ili virtualnih učionica. Učenici trebaju biti prisutni u određeno vrijeme kako bi sudjelovali u nastavi.

Asinkrona nastava ne zahtijeva istovremenu prisutnost učitelja i polaznika u virtualnoj ili stvarnoj učionici. Umjesto toga, materijali za učenje dostupni su u bilo koje vrijeme, a učenici ih mogu proučavati i raditi zadatke prema vlastitom rasporedu. Komunikacija se odvija putem foruma, e-pošte, grupa na društvenim mrežama, virtualnih učionica, edukacijskih platformi, alata za online suradnju i sl.

4. Obrazovanje na daljinu

Obrazovanje na daljinu u svijetu, u različitim oblicima, postoji još od 18. stoljeća. Provodilo se najprije kao dopisno školovanje, a danas se u tu svrhu koristi informacijska i komunikacijska tehnologija, odnosno multimedijske platforme. Obrazovanjem na daljinu smatra se svaki oblik poduke u kojoj su predavač i polaznik vremenski i prostorno odvojeni.

Kod nastave na daljinu, odnosno online nastave, ističe se kako ista mora:

biti jasna i razumljiva,
podržavati dvosmjernu komunikaciju,
uvažavati i prepoznati motivaciju i interese polaznika,
omogućavati korisne i pravodobne povratne informacije.

Materijali za učenje i online sučelje trebaju biti pregledni i razumljivi.

Istraživanje iz 2014. godine navodi da su kao najznačajniji čimbenici online nastave navedeni:

stvaranje i održavanje pozitivnog ozračja za učenje,
zajamčenost zajednice učenja,
pravodobno davanje povratnih informacija,
kvaliteta tehnologije i materijala za učenje.

U sljedećim člancima bavit ćemo se različitim oblicima organiziranih edukacija (tradicionalnim, interaktivnim, virtualnim, praktičnim…) i socijalnim oblicima rada u nastavi (fokusirajući se na važnost suradnje, timskog rada i interakcije među polaznicima kao ključnih elemenata uspješnog učenja). Dotaknut ćemo se i uloge medija i izvora znanja u procesu obrazovanja, istražujući kako digitalne tehnologije i dostupnost informacija oblikuju način na koji učimo i stječemo znanje.

Nadam se da će vam ovi članci pružiti dodatne uvide i inspiraciju za daljnje istraživanje ove teme.

Ako ste potpuni početnik na području edukacija ili mislite da bih Vam baš ja mogla pomoći prilikom organizacije ili provođenja Vaše edukacije – slobodno me kontaktirajte putem kontakt forme ili mi pošaljite više podataka na e-mail na martina@mbassist.hr. Ako još niste sigurni kako bih Vam mogla pomoći, ali mislite da bih, rezervirajte termin za besplatne 20-minutne konzultacije, zajednički ćemo doći do rješenja.