Interdisciplinarni pristup obrazovanju: Teorije i znanosti u sustavu odgoja i obrazovanja

Obrazovanje je interdisciplinarno polje na kojemu se susreću mnoge znanosti. Primjerice, edukologija, epistemologija, pedagogija, didaktika, dokimologija, metodika, sociologija, andragogija… Koliko ovih pojmova razumijete? Znate li, ako ste neke prepoznali, razliku među njima? Čime se koja od ovih znanosti i znanstvenih disciplina točno bavi? Kakve točno veze imaju s obrazovanjem?

Područje odgoja i obrazovanja u različitim zemljama i društvenim uređenjima razvijalo se na različite načine. Za iste ili slične fenomene postoje različiti sustavi i nazivlja. To često dovodi do konfuzija. Ali, ako niste znanstvenici ili po zvanju i zanimanju stručnjaci koji proučavaju odgoj i obrazovanje – zapravo vam to sve nije toliko bitno.

Ranije smo prošli kroz neke osnovne stvari koje moramo promisliti prije kreiranja edukacije. Danas ćemo ukratko i proći kroz neke bazične teorijske podjele u obrazovanju. Nakon toga, objasnit ćemo koja saznanja obrazovnih znanosti koristimo u edukacijskom radu i koja je svrha svake od njih.

Odgojno obrazovne paradigme i sustavi

Pedagoška paradigma

Prema tradicionalnoj znanstvenoj teoriji na našim prostorima:

pedagogija je teorijska znanost o odgoju i obrazovanju,
didaktika je grana pedagogije koja se bavi nastavnim procesom (praktično usmjerena pedagogija),
andragogija je grana pedagogije koja je usmjerena na obrazovanje odraslih,
metodika je praksa učenja i podučavanja pojedinog nastavnog predmeta,
pomoćne znanosti za pedagogiju su: filozofija, sociologija, antropologija, ekonomija i dr. znanosti, a čije zaključke pedagogija reinterpretira..

Prema Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama uvedeno je interdisciplinarno polje znanosti pod nazivom Obrazovne znanosti. Njega čine: psihologija odgoja i obrazovanja, sociologija obrazovanja, politologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja, antropologija obrazovanja, neuroznanost i rano učenje, pedagoške discipline. Suvremena metodika, uz temeljne obrazovne znanosti prepoznaje kao sastavnicu i matične znanosti. To su znanosti iz kojih se preuzimaju sadržaji podučavanja, odnosno ono što se uči. Primjerice, znanja različitih područja matematike, biologije, književnosti, računovodstva i sl.

Edukološka paradigma

Neovisno o pedagoškom, u 20. st. razvija se u SAD-u i edukološki sustav proučavanja odgoja i obrazovanja. Edukologija se, u posljednjih desetak godina, u našem sustavu znanosti isprepliće s gore navedenim znanstvenim disciplinama, ali je kao takve u sustavu nema.

Edukologija ne poznaje pojam metodike. U edukološkom sustavu postoji prakseološka edukologija, koja bi bila ekvivalent metodici. Umjesto pojma andragogija, u edukologiji se pojavljuje pojam obrazovanje odraslih. U obrazovanju odraslih temeljne obrazovne znanosti su: edukacijska psihologija, sociologija, ekonomija, politologija, antropologija i kognitivna neuroznanost.

Jednako tako, u edukološkom sustavu pojam didaktika također ne postoji. Ovim se područjem (planiranje i organizacija nastave) bavi teorija kurikula. O kurikulumu i nastavnom planu i programu, njihovim sastavnicama, sličnostima i razlikama, bit će riječ u sljedećim nastavcima. Upravo je nedavnim uvođenjem kurikuluma u naše škole počela primjena edukološke paradigme i u našem sustavu obrazovanja. Dakle, teorija kurikula smatra se suvremenim pristupom planiranju i organiziranju nastavnog procesa.

Proces edukacije je praktična vještina, a edukatore (učitelje, nastavnike, predavače, voditelje edukacija…) smatramo praktičarima koji koriste saznanja drugih obrazovnih znanosti kako bi unaprijedili i optimizirali svoju nastavu. U nastavku ćemo dati konkretne primjere za psihologiju, sociologiju, politologiju, ekonomiku obrazovanja, antropologiju, neuroznanost, komunikologiju i filozofiju.

Psihologija

Spoznaje psihologije koristimo kako bismo bolje razumjeli kako ljudi uče i kako se nastava može prilagoditi, kako bi se potaknuo napredak učenika/polaznika.

Razvojna psihologija proučava razvojne procese od djetinjstva do odrasle dobi. To pomaže u razumijevanju promjena načina učenja i razumijevanja tijekom života te kako prilagoditi nastavne metode različitim dobima i stupnjevima razvoja.

Kognitivna psihologija istražuje mentalne procese poput pamćenja, razmišljanja, percepcije i rješavanja problema. Ova područja pomažu u razumijevanju procesa obrade informacija, stvaranja mentalnih shema i korištenja istih u nastavi.

Motivacijska psihologija bavi se razumijevanjem motivacije i interesa te kako ih koristiti za poticanje učenja i angažmana učenika. Ova saznanja pomažu stvoriti inspirativnije i učinkovitije okruženje za učenje.

Socijalna psihologija istražuje utjecaj društvenog konteksta na ponašanje i učenje pojedinca. Razumijevanje socijalnih dinamika u učionici može pomoći učiteljima da stvore podržavajuće i inkluzivno okruženje za učenike.

Nove spoznaje o tome kako mozak obrađuje informacije i kako se događa učenje pomažu u razvoju metoda poučavanja i strategija učenja. Ovo područje istražuje, primjerice, kako se uspostavlja dugoročno pamćenje ili kako se mozak prilagođava novim iskustvima.

Sociologija

Spoznaje iz sociologije koristimo kako bismo bolje razumjeli društvene kontekste u kojima se odvija učenje i poučavanje.

Obrazovna sociologija proučava obrazovne institucije, procese i prakse te njihov utjecaj na društvo. Ona istražuje pitanja poput pristupa obrazovanju, socijalnih nejednakosti u obrazovanju, uloge obrazovanja u reprodukciji ili promjeni društvenih struktura te utjecaja obrazovanja na zapošljavanje i socijalnu mobilnost.

Interakcijska sociologija proučava interakcije između pojedinaca u društvenim kontekstima, uključujući učionicu. Proučava se kako socijalni faktori, poput grupne dinamike, identiteta, stereotipa i normi utječu na procese učenja i poučavanja.

Kulturalna sociologija proučava kulturu i njezinu ulogu u društvu. To uključuje proučavanje vrijednosti, normi, uvjerenja i praksi koje oblikuju obrazovne sustave i iskustva učenika.

Sociologija obitelji proučava obiteljske dinamike i njihov utjecaj na obrazovanje. To uključuje istraživanje obiteljskih očekivanja, podrške, resursa i stilova roditeljstva te njihovu povezanost s akademskim uspjehom i motivacijom učenika.

Sociologija rada i organizacija proučava organizacijske strukture i procese te njihov utjecaj na radne uvjete, zapošljavanje i obrazovanje. To uključuje istraživanje uloge obrazovanja u pripremi radne snage, profesionalnog razvoja i radnih odnosa.

Politologija

Obrazovna praksa koristi određena znanja iz politologije kako bi se bolje razumjele političke dimenzije obrazovanja. To uključuje procese odlučivanja, raspodjelu resursa, političke prioritete i socijalne implikacije obrazovanja. Ova znanja mogu pomoći nastavnicima, stručnjacima za obrazovanje i političarima da razviju i implementiraju politike i prakse obrazovanja koje su u skladu s društvenim potrebama i vrijednostima.

Politika obrazovanja proučava političke procese, institucije i politike koje oblikuju obrazovni sustav. To uključuje analizu zakonodavstva, političkih odluka, financiranja obrazovanja te političkih rasprava i sukoba koji utječu na obrazovanje.

Obrazovna politika i planiranje fokusira se na planiranje, implementaciju i evaluaciju obrazovnih politika na razini lokalne, nacionalne i međunarodne razine. To uključuje proučavanje političkih prioriteta, ciljeva, strategija i reformi obrazovanja te njihov utjecaj na praksu obrazovanja.

Politika društvenog i građanskog obrazovanja proučava političke aspekte obrazovanja koji se odnose na društvene vrijednosti, demokratske procese, građansku participaciju i socijalnu pravdu. To uključuje analizu nastavnih programa, metoda poučavanja, resursa i političkih inicijativa usmjerenih na razvoj građanskih vještina i odgovornosti.

Međunarodno obrazovanje i komparativna politika obrazovanja proučava međunarodne dimenzije obrazovanja, uključujući političke aspekte globalizacije, međunarodne suradnje u obrazovanju te komparativne analize obrazovnih sustava i politika širom svijeta.

Ekonomika obrazovanja

Koncepti i spoznaje iz ekonomike obrazovanja koriste nam kako bismo bolje razumjeli ekonomske aspekte obrazovanja i upravljali resursima u obrazovnom sektoru.

Financiranje obrazovanja proučava izvore financiranja obrazovanja, alokaciju resursa u obrazovnom sektoru te efikasnost i pravednost financijskih sustava obrazovanja. To uključuje analizu javnih ulaganja u obrazovanje, porezne politike, troškove obrazovanja i raspodjelu sredstava između različitih razina obrazovanja i učenika.

Ekonomska analiza obrazovanja koristi ekonomske metode i alate kako bi se procijenili troškovi i koristi obrazovanja te donosile odluke o investicijama u obrazovanje. To uključuje analizu troškova i koristi obrazovanja za pojedince, društvo i gospodarstvo te procjene povrata ulaganja u obrazovanje.

Tržište rada i obrazovanje istražuje vezu između obrazovanja i tržišta rada, utjecaj obrazovanja na zapošljavanje, plaće i ekonomsku mobilnost pojedinaca. To uključuje analizu tržišta rada, potražnje za vještinama i kvalifikacijama te prilagodbu obrazovnih programa potrebama tržišta rada.

Obrazovne politike i ekonomska učinkovitost istražuju utjecaj obrazovne politike i prakse na ekonomsku učinkovitost obrazovanja. To uključuje analizu politika obrazovanja, kao što su financiranje, upravljanje resursima, standardi kvalitete i poticaji za učitelje i učenike te njihov utjecaj na ishode učenja i ekonomske rezultate.

Antropologija

Spoznaje iz antropologije koristimo kako bismo bolje razumjele kulturne, socijalne i antropološke dimenzije učenja i poučavanja.

Antropologija obrazovanja proučava obrazovne procese, prakse i institucije unutar različitih kultura i zajednica. To uključuje proučavanje obrazovnih sustava, vrijednosti, običaja, normi i rituala te kako se oni odražavaju na učenje i poučavanje.

Kulturološka antropologija proučava kulturu, identitet, vrijednosti i simbole i njihovo prenošenje kroz obrazovne procese. To uključuje analizu jezika, mitova, rituala, umjetnosti i drugih kulturnih izraza koji oblikuju načine učenja, poučavanja i znanja.

Antropologija djetinjstva istražuje djetinjstvo kao sociokulturni konstrukt te kako se djetinjstvo doživljava i oblikuje kroz obrazovanje i druge društvene prakse. Uključuje proučavanje dječjih iskustava, igre, obiteljskih odnosa, obrazovnih politika i praksi te kako se one razlikuju u različitim kulturama i kontekstima.

Antropologija učenja i memorije istražuje kako se učenje odvija u različitim kulturama i zajednicama te kako se pamćenje i memorija oblikuju sociokulturnim i kontekstualnim čimbenicima. Uključuje proučavanje tradicionalnih metoda učenja, oralne tradicije, etnopedagogije i obrazovnih običaja.

Neuroznanost

Didaktika i praksa obrazovanja sve više koriste spoznaje iz neuroznanosti kako bi bolje razumjele procese učenja i poučavanja te razvile učinkovitije metode obrazovanja.

Istraživanje procesa učenja i pamćenja proučava kako mozak obrađuje informacije, stvara pamćenje i uči nove vještine. Razumijevanje ovih procesa omogućuje razvoj strategija poučavanja koje bolje odgovaraju načinu funkcioniranja mozga, uključujući ponavljanje, povezivanje informacija i aktivno sudjelovanje u učenju.

Istraživanja razvoja mozga u djetinjstvu i adolescenciji pružaju uvid u to kako se mozak razvija tijekom djetinjstva i adolescencije i kako se ta razvojna dinamika odražava na procese učenja i kognitivne sposobnosti. Razumijevanje ovog procesa pomaže u prilagodbi nastavnih metoda i programa različitim razvojnim fazama.

Istraživanjem individualnih razlika u učenju, neuroznanost dolazi do saznanja o genetskim i neurološkim čimbenicima koji utječu na individualne razlike u učenju, kao što su sposobnost pamćenja, brzina obrade informacija i pažnja. Razumijevanje ovih razlika pomaže nastavnicima da prilagode nastavne strategije i podrže različite potrebe učenika.

Izučavanjem utjecaja stresa i emocija na učenje saznajemo kako stres i emocionalno stanje utječu na kognitivne procese i sposobnost učenja. Razumijevanje ovog utjecaja pomaže u razvoju strategija za smanjenje stresa u učionici, poticanje pozitivnih emocija i stvaranje podržavajućeg okruženja za učenje.

Saznanja istraživanja primjene tehnologije u obrazovanju i znanja o tome kako tehnologija može utjecati na mozak i kognitivne procese koristimo za razvoj učinkovitih tehnoloških alata i platformi za učenje.

Komunikologija

Spoznaje iz komunikologije, koriste se kako bismo bolje razumjeli procese komunikacije u obrazovnom kontekstu i unaprijedili interakciju između učitelja i učenika.

Interpersonalna komunikacija proučava kako se odvijaju komunikacijski procesi između učitelja i učenika te kako različiti faktori, poput verbalne i neverbalne komunikacije, ton glasa, gestikulacije i govor tijela, utječu na kvalitetu komunikacije. Razumijevanje interpersonalne komunikacije pomaže u izgradnji pozitivnih odnosa u učionici i stvaranju podržavajućeg okruženja za učenje.

Komunikacijske strategije u poučavanju proučavaju strategije komunikacije koje učitelji koriste kako bi prenijeli informacije, potaknuli raspravu, postavili pitanja i potaknuli kritičko razmišljanje kod učenika. Razumijevanje različitih komunikacijskih tehnika pomaže u razvoju učinkovitih metoda poučavanja i olakšava učenje.

Grupna komunikacija fokusira se na komunikaciju unutar grupa učenika te na to kako se odvija suradnja, vođenje rasprava i rješavanje problema u timskom okruženju. Razumijevanje grupne komunikacije pomaže učiteljima da uspješno upravljaju grupnim radom i potiču suradničko učenje među učenicima.

Digitalna komunikacija proučava kako digitalne tehnologije utječu na komunikacijske obrasce u obrazovanju, uključujući korištenje e-pošte, foruma, društvenih medija i virtualnih platformi za učenje. Razumijevanje digitalne komunikacije pomaže učiteljima da uspješno integriraju tehnologiju u učionicu i potiču učenje putem digitalnih alata.

Komunikacijska klima u učionici proučava kako se stvaraju atmosfera povjerenja, otvorenosti i podrške u učionici te kako ta komunikacijska klima utječe na motivaciju, angažman i uspjeh učenika. Razumijevanje komunikacijske klime pomaže učiteljima da stvore poticajno okruženje za učenje i potaknu pozitivne interakcije među učenicima.

Filozofija

Završit ćemo ovaj informativni popis – početkom. Znanošću iz koje su se s vremenom razvile sve ostale znanosti. Filozofske discipline imaju ključnu ulogu u razumijevanju temeljnih principa, ciljeva i metoda obrazovanja.

Epistemologija proučava prirodu znanja, procese njegovog stjecanja i granice našeg razumijevanja. Ova disciplina pomaže u razumijevanju procesa stjecanja znanja, kako se znanje organizira i kako se može najbolje prenijeti putem obrazovanja.

Ontologija proučava prirodu postojanja i stvarnosti. Razumijevanje ontoloških pitanja pomaže u oblikovanju ciljeva obrazovanja i identifikaciji onoga što je vrijedno učiti.

Aksiologija se bavi proučavanjem vrijednosti i vrijednosnih sustava. Razumijevanje vrijednosti pomaže u određivanju prioriteta u obrazovnom procesu i oblikovanju kurikuluma.

Etika proučava moralna pitanja i principe i ima važnu ulogu u određivanju etičkih normi i vrijednosti koje treba promovirati kroz obrazovanje.

Filozofija uma istražuje prirodu uma, svijesti i kognitivnih procesa i tako pomaže u razvoju pedagoških metoda koje su u skladu s razvojem učeničkog uma.

Filozofija jezika proučava prirodu jezika i njegovu ulogu u stvaranju i prenošenju znanja. Razumijevanje jezičnih procesa pomaže u razvoju efikasnih pedagoških tehnika i strategija komunikacije u obrazovnom okruženju.

Filozofija odgoja direktno proučava temeljne filozofske principe koji leže u osnovi obrazovnih teorija i praksi. Filozofija odgoja istražuje svrhu, ciljeve i vrijednosti obrazovanja te odnose između učitelja i učenika.

Vjerujem da ćemo se svi složiti da je dobra edukacija ona koja ispunjava svoju svrhu, ciljeve i ishode i ostvaruje očekivanja polaznika. Dakle, edukator da bi bio uspješan, osim poznavanja teme o kojoj podučava, mora znati to znanje i prenijeti polaznicima.

Dobar edukator mora posjedovati znanja i vještine iz različitih znanosti i područja. U tome leži interdisciplinarnost obrazovanja. Naravno, to ne znači da će edukator praktičar izučavati svaku od tih znanosti. On će koristiti njihove zaključke i teorije u svom radu, kako bi bio uspješan u postizanju ciljeva koje si je postavio.

Nadam se da ste u ovom kratkom pregledu dobili sliku znanstvene pozadine odgoja i obrazovanja. U sljedećim postovima nastavit ćemo povezivati teoriju i praksu odgoja i obrazovanja i dijeliti konkretne i praktične materijale za rad. Do tad, pogledajte na stranicu Materijali, možda pronađete baš nešto što vam je potrebno!

Ako trebate pomoć oko kreiranja ili pripreme edukacije, obratite mi se na martina@mbassist.hr ili pronađite svoj termin za virtualnu kavu!