Multitasking: Supermoć ili iscrpljujuća zamka?
U posljednje vrijeme, s više različitih ljudi i na više različitih nepovezanih mjesta pričam o jednoj temi: multitaskingu. Je li stvar vremena u kojem živimo, naših godina, datuma u kalendarskoj god ili nešto četvrto? Ne znam, ali odlučila sam malo detaljnije proučiti tu temu…
Ako radite od kuće i (usput) vodite kućanstvo, velika je vjerojatnost da vam multitasking nije nepoznat pojam. Dapače, možda vam se čini da bez njega dan ne bi funkcionirao. Pišem ovo kao osoba koja svakodnevno balansira između administracijskog posla za klijente, slušanja/kreiranja/držanja edukacija, djece i njihovih obaveza, obroka, poruka, poziva, ideja koje iskaču u nimalo idealnim trenucima… i još ponešto između.
Ali, je li multitasking zaista učinkovit način rada ili nas samo navodi da mislimo da radimo više, dok zapravo trošimo više energije i gubimo fokus?
Što multitasking zapravo jest?
Multitasking znači obavljanje više zadataka istovremeno ili brzo prebacivanje s jednog zadatka na drugi. U teoriji zvuči kao produktivan način rada, ali istraživanja (i stvarni život) često dokazuju suprotno.
Stručnjaci navode da naš mozak ne može kvalitetno obavljati više kognitivno zahtjevnih zadataka istovremeno, već zapravo samo brzo skače između njih, pri čemu gubimo dragocjeno vrijeme i koncentraciju. Taj se efekt naziva “switching cost” – mentalni gubitak koji nastaje pri stalnom prebacivanju fokusa. Pa, zašto onda to svi radimo?
Zato što nam se ponekad čini da nemamo izbora. Ako odgovarate na mail, slušate webinar i paralelno kuhate – osjećate se produktivno. Međutim, kvaliteta obavljenog posla često pati, a s njom i vaš osjećaj kontrole.
Osobno sam primijetila: što više multitaskam u danu, to mi je mozak “glasniji” navečer. Ne prestaje raditi. Umorna sam. Iscrpljena. Kao da mi je u glavi još uvijek otvoreno 20 tabova. Poludovršenih. Zvuči poznato?
Teret koji ne vidimo
Društvo često prikazuje žene, osobito majke, kao prirodno nadarene za multitasking. No, znanost ne potvrđuje tu prednost. Unatoč tome što, prema istraživanjima, postoje neurobiološke razlike u građi mozga, žene nisu biološki bolje u multitaskingu – samo su društveno i kontekstualno češće prisiljene na njega.
Neke studije pokazuju da i žene i muškarci doživljavaju sličan pad učinkovitosti tijekom multitaskinga. Razlika je u tome što žene, posebno majke, češće nemaju luksuz izbora – rade više stvari istovremeno jer ih jednostavno moraju obaviti!
Mentalno opterećenje: Nevidljivi posao
Osim fizičkog multitaskanja, žene često nose i tzv. mentalni teret: nevidljivi popis svega što treba napraviti, isplanirati, podsjetiti, dogovoriti i anticipirati. To je posao koji nitko ne vidi, ali itekako troši energiju.
Ako se ponekad ne možeš sjetiti kad si zadnji put sjedila bez popisa u glavi – nisi jedina.
Zanimanja u kojima je multitasking svakodnevica
Uz sve to, multitasking je nužan u mnogim profesijama – i nije uvijek loša stvar, ako se koristi svjesno i uz podršku.
Neka zanimanja gotovo ovise o sposobnosti da žonglirate s više poslova istovremeno, npr.:
- učitelji – istovremeno drže nastavu, nadziru ponašanje, vode evidenciju, odgovaraju na pitanja, prate ritam sata i emocionalno reagiraju na situacije u učionici
- medicinske sestre i tehničari – prate više pacijenata, reagiraju na hitne situacije, vode dokumentaciju, komuniciraju s liječnicima i obiteljima
- kuhari i konobari – koordiniraju više narudžbi u različitim fazama pripreme i posluživanja, pod vremenskim pritiskom
- administrativni djelatnici – odgovaraju na pozive, e-mailove, vode dokumentaciju, rješavaju tehničke probleme, istovremeno komuniciraju s više osoba
- roditelji koji rade od kuće – kombiniraju poslovne i kućanske zadatke, često bez jasne granice među njima, uz posvećivanje pažnje djetetu
U takvim situacijama multitasking nije izbor, već dio opisa posla. No, čak i tada – važno je prepoznati koje zadatke treba odraditi fokusirano, a koje možemo raditi paralelno.
A što je sa singletaskingom? Je li fokus luksuz?
U svijetu stalne dostupnosti, brze izmjene poruka, notifikacija i potrebe da budemo “na više strana”, singletasking postaje luksuz. Onaj tihi, spori luksuz u kojem radiš samo jednu stvar i radiš je dobro. Do kraja.
No, nije samo luksuz. Singletasking je i lijek protiv osjećaja raspršenosti i stalne iscrpljenosti. Kad barem jedan zadatak dnevno odradiš u potpunom fokusu, tvoje tijelo i um to primijete. Osjetiš jasnoću. Zadovoljstvo. Povratak kontrole.
Prednosti singletaskinga:
- veća kvaliteta rada
- manje pogrešaka
- manji stres i umor
- osjećaj postignuća
Kako početi s primjenom singletaskinga?
- odredi jedan zadatak dnevno za potpuni fokus
- ukloni distrakcije (isključi notifikacije, zatvori ili smanji nepotrebne prozore)
- postavi timer (npr. Pomodoro tehnika ili tehnika Timeboxinga…)
- piši bilješke za misli koje dolaze – ali ih ne rješavaj odmah (brain dumping)
- uzmi kratku pauzu nakon svakog fokus bloka
Ne mora svaki zadatak biti „na najvišoj razini”
Iskreno? Ne mora. I ne može.
Pitanje koje si često postavim je: “Mora li ovo biti savršeno – ili samo dovoljno dobro?”. Za mnoge zadatke vrijedi pravilo: bolje završeno nego savršeno.
Zato sam počela razvrstavati zadatke prema razini pažnje koju traže.
Primjeri zadataka za singletask:
- Pisanje prijedloga projekata
- Slanje ponuda i računa
- Komunikacija s klijentima
- Kreiranje edukacijskih materijala
Ovdje su greške “skupe”. Fokusiram se, zatvaram notifikacije, gasim zvuk i radim u miru – koliko god to bilo moguće.
Primjeri zadataka za multitasking:
- Pospremanje po stanu dok slušam podcast
- Odgovaranje na osnovne e-mailove dok čekam dijete ispred škole ili na treningu
- Preuzimanje narudžbi dok se kuha ručak
Ovi zadaci ne traže duboki fokus – i često ih mogu “uklopiti” u dan bez dodatnog napora. Razmisli: koji su zadatci za tebe?
Zašto si ne možemo uvijek priuštiti singletasking?
Zato što živimo u stvarnom životu – s djecom, obavezama, klijentima i logistikom. Singletasking traži prostor, tišinu i vrijeme, a to često nije lako izvedivo. Zato ga ne treba romantizirati, ali ga svakako vrijedi prakticirati kad god je moguće.
Što možemo promijeniti? Umjesto da glorificiramo multitasking kao znak snage ili “ženske otpornosti”, vrijeme je da:
- racionaliziramo očekivanja: ne mora sve biti savršeno,
- tražimo podršku: u kući, na poslu, u zajednici,
- odvajamo zadatke po vrsti – i dajemo si dozvolu za singletasking kad god možemo!
Jer, ne moraš biti sve svima. I ne moraš to sve raditi istovremeno.
Ne radi više – radi pametnije.
Multitasking nije ni dobar ni loš – sam po sebi. Ali, nije rješenje za sve. Kada ga koristiš strateški – može ti uštedjeti vrijeme. Kada ga koristiš stalno – može ti uzeti fokus, energiju i mir.
Prati neko vrijeme svoj dan, bilježi što sve radiš i razmisli o tome što od svega:
- moraš raditi 1 po 1
- možeš raditi paralelno
- možeš delegirati (bilo da imaš podršku u obitelji, partnera, baka-servis ili stariju djecu, bilo da angažiraš profesionalca koji će nešto počistiti, skuhati, asistenta za administrativne poslove, dadilju, stručnjaka za društvene mreže ili što god te trenutačno opterećuje…)
Znam da možeš sve, ali do kad i po koju cijenu? Najbolja varijanta s kojom ćeš pregorjeti je migrena, iscrpljenost i pogreške po putu, ali dugoročno – može biti puno ozbiljnije i opasnije…
Zato ne tražimo više “savršeni balans”, nego priliku da svjesno biramo gdje ulažemo svoju pažnju!
Ako ste voditelj sportskog kluba, solo poduzetnik ili samostalni edukator kojemu treba tehnička ili administrativna podrška i mislite da bih Vam baš ja mogla pomoći – slobodno me kontaktirajte putem kontakt forme ili mi pošaljite e-mail na martina@mbassist.hr.